Krčenje šuma, zagađenje, erozija zemljišta i nekontrolisana eksploatacija prirodnih resursa dovode do uništavanja staništa i ugrožavanja brojnih biljnih i životinjskih vrsta. Gubitak biodiverziteta ne znači samo nestanak pojedinih vrsta, već i narušavanje čitavih ekosistema od kojih zavise poljoprivreda, snabdevanje vodom i zdravlje ljudi. Posebnu zabrinutost predstavlja degradacija zemljišta, koja smanjuje njegovu plodnost i povećava rizik od suša i poplava.
Zaštita života na kopnu podrazumeva odgovorno upravljanje šumama, zemljištem i drugim prirodnim resursima, kao i očuvanje zaštićenih područja i prirodnih staništa. Održivo šumarstvo, kontrola seče i sprečavanje ilegalnih aktivnosti doprinose očuvanju šuma koje su prirodni saveznici u borbi protiv klimatskih promena, jer apsorbuju ugljen – dioksid i ublažavaju efekte globalnog zagrevanja.
Očuvanje kopnenih ekosistema zahteva aktivnu ulogu celog društva. Podsticanje odgovorne poljoprivrede, koja štiti zemljište i smanjuje upotrebu štetnih hemikalija, doprinosi očuvanju prirodnih resursa i zdravlja ljudi. Pošumljavanje, obnova degradiranih područja i zaštita prirodnih staništa pomažu u vraćanju biodiverziteta i jačanju otpornosti prirode na klimatske promene. Zdravi kopneni ekosistemi predstavljaju osnovu otporne prirode i održivog razvoja.
Njihovo očuvanje direktno utiče na kvalitet života ljudi, jer obezbeđuje stabilne uslove za život, ekonomski razvoj i bezbednu budućnost za sadašnje i buduće generacije. Očuvanje života na kopnu zato nije samo ekološko, već i društveno i ekonomsko pitanje od zajedničkog interesa.